Kronična pelvična bol i fizioterapijski pristup

Kronicna pelvicna bol (engl. chronic pelvic pain, CPP) odnosi se na bolove koji se javljaju u podrucju donjeg djela trbuha, najcesce ispod pupka ili između kukova. Kako bi se definirala CPP, bolovi moraju trajati dulje od sest mjeseci i moraju biti dovoljno jaki da uzrokuju funkcionalnu nesposobnost, ta da zahtijevaju lijecenje. Kod žena preporucena definicija CPP je nemenstrualna bol koja traje dulje od sest mjeseci, lokalizirana u zdjelici i dovoljno je jaka da uzrokuje funkcionalnu onesposobljenost i zahtjeva medicinsko lijecenje. Ozbiljan je i cest problem, te je time izazov za lijecnika i pacijenta zbog nejasne i visestruke etiologije, duge obrade i loseg odgovora na terapiju. Pacijentu treba od dvije do pet godina da zbog simptoma CPP zatraže medicinsku pomoc. Uzroci kronicne pelvicne boli mogu se podijeliti na dvije skupine. Jednu cine uzroci ginekoloskog podrijetla, dok u drugu ubrajamo uzroke ne ginekoloskog podrijetla. U uzroke kronicne pelvicne boli ginekoloskog podrijetla ubrajamo endometriozu, priraslice (adhezije), dismenoreju, vulvodiniju i mnoge druge. Uzroci ne ginekoloskog podrijetla obuhvacaju poremecaje: mokracnog sustava, probavnog sustava, misicno-kostanog sustava, poremecaji neuroloskog sustava i psiholoske poremecaje. U klinickoj praksi endometrioza, adhezija, sindrom iritabilnog crijeva i intersticijski cistitis su najcesce dijagnoze kao uzroka kronicne pelvicne boli. Dijagnozu postavlja lijecnik, a zapocinje ju uzimanjem anamneze, te radi fizikalni pregled. Na temelju toga usmjerena je daljnja dijagnosticka obrada ka utvrđivanju dijagnoze na koju lijecnik sumnja. Lijecenje kronicne pelvicne boli je složeno, potrebno je otkriti uzrok, vrstu i znacenje boli i sto sve utjece na osjet boli u bolesnika. Lijecenje kronicne pelvicne boli obuhvaca farmakoterapijski i kirurski pristup te psihoterapiju i fizioterapiju. Fizioterapijski pristup u lijecenju kronicne pelvicne boli obuhvaca fizioterapijsku procjenu, koja se sastoji od subjektivnog i objektivnog pregleda, i metode fizioterapijske intervencije. Lijecenje je kompleksno i zahtjeva individualan i multidisciplinaran pristup pacijentu, stoga je program fizioterapijske intervencije individualan za svakog bolesnika. Timskim pristupom zajednicki se definiraju problemi, određuju realni ciljevi, planiraju i ostvaruju fizioterapijski postupci, te evaluiraju rezultati s krajnjim ciljem maksimalno moguceg poboljsanja kakvoce života. Fizioterapijska intervencija kod kronicne pelvicne boli sastoji se od vježba za jacanje misica dna zdjelice, biofeedbacka, TENS-a, razlicitih manualnih tehnika, te mnogim drugim fizioterapijskim metodama. Razliciti oblici psihoterapije, te mnoge komplementarne metode (joga, pilates, relaksacija i dr.) mogu biti vrlo korisni kod fizioterapije kronicne pelvicne boli. Važan dio fizioterapije kod kronicne pelvicne boli je i edukacija pacijenta. Cilj edukacije je smanjiti straha od boli. Fizioterapeut pacijenta educira o važnosti fizioterapijskih postupaka, potice ih i podupire da vježbaju i kod kuce, te ih educira kako da preuzmu kontrolu nad svojim simptomima. Dobro odabrana i profesionalno vođena fizioterapija omogucuje razvijanje, održavanje i obnovu maksimalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti lijecene osobe za povratak u aktivnosti.