CD56-positive NK cells and CD138-positive plasma cells in the basal decidua and histopathological characteristics of placentas after treatment of the endometriosis-related infertility

Uvod: Endometrioza je kroničan, estrogen-ovisan poremećaj povezan s neplodnošću, ponajprije zbog štetnog učinka na ovarijsku rezervu i receptivnost endometrija. Slično ektopičnim endometriotičnim lezijama, eutopični endometrij kod endometrioze pokazuje izmijenjene imunološke odgovore, uključujući poremećen broj prirodnoubilačkih stanica (NK) i plazma stanica. Postupci medicinski potpomognute oplodnje (MPO) predstavljaju mogućnost liječenja neplodnosti kod zahvaćenih žena, no dostupna literatura ukazuje na višu učestalost nepovoljnih perinatalnih ishoda u trudnoćama s endometriozom. Ipak, histopatološke značajke posteljice i imunološki odgovori u trudnoćama kod pacijentica s neplodnošću uzrokovanom endometriozom, a koji mogu pridonijeti tim ishodima, nisu dovoljno istraženi. Cilj: Cilj ove disertacije bio je istražiti histopatološke promjene posteljica, uz analizu ukupnog broja CD56-pozitivnih NK stanica i CD138-pozitivnih plazma stanica u uzorcima bazalne decidue (BD) jednoplodovih trudnoća nakon liječenja neplodnosti uzrokovane endometriozom. Sekundarni ishodi uključivali su učestalost perinatalnih komplikacija te povezanost faktora endometrioze s brojem imunoloških stanica decidue i histopatološkim karakteristikama posteljice. Materijali i metode: Ova disertacija objedinjuje rezultate dviju monocentričnih istraživanja slučaja i kontrola, koje su obuhvatile histopatološku analizu posteljica te imunohistokemijsku (IHC) analizu CD56 i CD138 biljega u BD uzorcima trudnoća nakon liječenja neplodnosti uzrokovane endometriozom, muškog faktora neplodnosti te fizioloških trudnoća. Minimalna potrebna izračunata veličina uzorka iznosila je 91 posteljicu. Lezije posteljice kategorizirane su prema Amsterdamskom konsenzusu o patologiji posteljica te su podijeljene u anatomske, upalne, lezije vilozne zrelosti i poremećaje vaskularne perfuzije. IHC analiza provedena je primjenom primarnih monoklonskih mišjih protutijela za CD56 i CD138, uz sekundarna protutijela prema standardiziranom protokolu. CD56 i CD138 pozitivne stanice prijavljene su kao ukupan broj stanica po 1 mm² BD uz pomoć mikroskopa Olympus BX46 i Olympus Image Analyzer sustava. Rezultati: U istraživanja je bilo uključeno 107 sudionica s terminskim posteljicama, raspoređenih u tri skupine: MPO Endometrioza (n=36), MPO muški čimbenik (n=31) i fiziološke trudnoće (n=40). Posteljice iz trudnoća s endometriozom pokazale su veću učestalost posteljičnih lezija u odnosu na kontrolne skupine, uključujući pojačano stvaranje sincicijalnih čvorova, skraćene pupkovine i višu učestalost poremećaja vaskularne malperfuzije (subkorijalno i perivilozno taloženje fibrina, interviloznu trombozu te fetalnu vaskularnu malperfuziju visokog stupnja). U prilagođenom regresijskom modelu čimbenik endometrioze bio je povezan s pojačanim stvaranjem sincicijalnih čvorova i hipertorzijom pupkovine. Trudnoće povezane s endometriozom imale su veću učestalost krvarenja u ranoj trudnoći i prijetećeg prijevremenog porođaja, kao i veću stopu carskih rezova te češću pojavu novorođenčadi s najnižom porođajnom masom. Uzorci BD posteljica iz trudnoća s endometriozom pokazali su najnižu medijalnu vrijednost CD56-pozitivnih NK stanica u usporedbi s kontrolnim skupinama, pri čemu je njihova smanjena prisutnost bila povezana s određenim posteljičnim lezijama (nezrelost resica, vilitis nepoznate etiologije niskog stupnja, intervilozna tromboza i pojačano perivilozno taloženje fibrina). S druge strane, nisu uočene značajne razlike u broju CD138-pozitivnih plazma stanica između ispitivanih skupina. Zaključak: Dobiveni rezultati upućuju na moguću izmijenjenu imunološku reakciju majke, temeljenu na sniženoj infiltraciji NK stanica, što može otežati pravilnu invaziju trofoblasta, remodeliranje spiralnih žila miometrija i razvoj posteljice, a čime je kompromitirana posteljična perfuzija koja pridonosi nepovoljnim perinatalnim ishodima u trudnoćama nakon liječenja neplodnosti uzrokovane endometriozom. S druge strane, adaptivna imunost, predstavljena infiltracijom plazma stanica, nije prikazana značajnom u patogenezi endometrioze. Uočeni poremećaji posteljične perfuzije naglašavaju potrebu za povećanim nadzorom funkcije posteljice u trudnoćama nakon MPO liječenja neplodnosti uzrokovane endometriozom. Buduća istraživanja trebala bi biti usmjerena na otkrivanje molekularnih mehanizama endometrioze na disfunkciju posteljice i razvoja perinatalnih komplikacija. Identifikacija potencijalnih biomarkera ili terapijskih intervencija usmjerenih na poremećaj imunološkog odgovora i vaskularno remodeliranje mogla bi poboljšati ishode trudnoća s endometriozom.