Predictive factors of postoperative recurrence after laparoscopic surgery in endometriosis patients - retrospective and questionnaire analysis

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je utvrditi kliničke i kirurške čimbenike povezane s povećanim rizikom recidiva endometrioze u pacijentica operiranih laparoskopskom metodom. Sekundarni cilj je izraditi prediktivni model za procjenu rizika recidiva unutar 24 mjeseca nakon operacije, s ciljem stvaranja temelja za personalizirano praćenje i liječenje pacijentica. Materijali i metode: Ovo retrospektivno, kohortno i anketno istraživanje obuhvatilo je 310 pacijentica podvrgnutih kirurškom (laparoskopskom) liječenju endometrioze te potvrdom bolesti patohistološkom analizom između 2018. i 2024. godine. Podaci o bolesti prikupljeni su iz dostupne medicinske dokumentacije i strukturirane ankete o postoperativnim simptomima i kvaliteti života. Pacijentice su podijeljene u dvije skupine prema primjeni postoperativne terapije, te su razlike u mjerenim parametrima, prijavljene sukladno vrsti varijable, između skupina analizirane prikladnim statističkim metodama. Primarni ishod istraživanja bila je učestalost recidiva simptoma ovisno o primjeni postoperativne terapije nakon laparoskopskog liječenja endometrioze. Također, provedena je multivarijantna regresijska analiza o utjecaju pretpostavljenih prediktorskih čimbenika na rizik recidiva endometrioze u predloženom postoperativnom razdoblju. Etičko povjerenstvo KBC-a Split odobrilo je provođenje istraživanja. Rezultati: Postoperativna terapija primijenjena je u 64,5% pacijentica nakon laparoskopskog liječenja endometrioze. Skupine pacijentica prema izboru postoperativnog liječenja bile su usporedive u pogledu dobi, ITM-a i pariteta. Pacijentice u skupini s propisanom postoperativnom terapijom imale su značajnije veći udio peritonealne endometrioze (47% prema 32,7%, P = 0,021), učestaliju prisutnost peritonealnih adhezija (82% prema 61,8%, P < 0,001) te veći prosječan broj prethodnih operacije endometrioze (1,27 prema 1,14, P = 0,041). Razlike u učestalosti recidiva simptoma i vrijeme od operacije do pojave simptoma nisu bile statistički značajne. Multivarijantni prediktorski model rizika recidiva simptoma nije bio značajan. Suprotno, prediktorski model rizika re-operacije bio je statistički značajan (X2 (304) = 17,503, AUC = 0,644, P = 0,002), a peritonealna endometrioza prikazana je kao neovisni prediktor povećanog rizika re-operacije (β = -1,026; 95% CI: -1,565, -0,487; P < 0,001). Razlike u analizi subjektivne procjene intenziteta postoperativnih simptoma, domena kvalitete života te karakteristika životnih navika nisu prikazane značajnima. Izolirano su pacijentice bez propisane terapije bile značajnije tjelesno aktivnije (P = 0,006). Zaključci: Postoperativna terapija u pacijentica obuhvaćenih ovim istraživanjem nije prikazana neovisnim prediktorom smanjenja rizika recidiva nakon laparoskopskog liječenja endometrioze, ali je peritonealna endometrioza prikazana ključnim prediktorom re-operacije endometrioze. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu bolje procjene simptoma i kvalitete života te individualiziranog praćenja i liječenja pacijentica s endometriozom.